Hrvatski Bukowski

Potkraj kolovoza zatekla nas je vijest da je u 48. godini u Gaćištu pokraj Virovitice umro naš kolega i prijatelj Robert Roklicer, hrvatski književnik, dramaturg, scenarist i glumac, Matičin autor. Rođen u Vukovaru 1970, u rodnom gradu završava osnovnu školu, a gimnaziju polazi u Fellbachu u Njemačkoj. Od 1994. na zagrebačkoj je Akademiji dramske umjetnosti studirao je dramaturgiju. Od 1995. do 2000. radio je u novinarstvu pišući književne, filmske i kazališne kritike te eseje koje prenose eminentne svjetske novine (npr. Le Monde – Granatiranje Zagreba). Honorarno je radio kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga: Underground, O čemu pričaš, Pivo ne ostavlja mrlje od kave, Tamo gdje si ti, nema paukova, Bez detalja, molim, Nebo nek’ je i dalje samo nebo, Oprosti, a i ne moraš, Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna, Apsolutno siguran te Kako se ubiti i Žene, luđaci i malo dobrih pedera.

Robert Roklicer (1970–2018)

Robert Roklicer, „hrvatski Bukowski“, kao pjesnik i prozaik zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. U prepjevu Grzegorza Latuszynskog pjesme su mu objavljene i u Poljskoj (Antologija hrvatskog pjesništva XX. stoljeća – W skvarze slonca, w chlodzie nocy, u varšavskoj nakladničkoj kući Agawa). Za svoj je književni rad dobio nagradu Matice hrvatske – Ogranka u Osijeku 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis – roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera koje osječki OMH i objavio), nagradu Brod knjižara za 2010, treću nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. 

Autor je scenarija za igrano-dokumentarni serijal Domovinski rat (HTV): Orkan, Maslenica i Vukovar te scenarist i dramaturg u brojnim hrvatskim filmovima.

Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga društva filmskih djelatnika – Ogranak glumaca i Matice hrvatske.

Od 2008. bio je predsjednik i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije. U biblioteci Lude gljive uredio je dvadesetak knjiga suvremene poezije priznatih hrvatskih autora: Franje Nagulova, Ružice Orešković, Mirka Ćurića, Ivana Babića, Lidije Dujić, Zvonimira Husića...

Baveći se i glumom zapažene uloge ostvario je u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi (uloga ustaškog satnika pod imenom Dane Boro), Metastaze, Čovjek ispod stola, Noćni brodovi i Ljudožder vegetarijanac i u serijama Loza, Hitna 94, Mamutica, Počivali u miru, Najbolje godine, Dobre namjere i Zakon te u nekoliko kazališnih predstava.

U Virovitici je prošle godine pokrenuo udrugu FRiKK (Film, radio, kazalište i književnost). Po uzoru na Jutro poezije u Virovitici pokrenuo je Virovitičke umjetničke večeri subotom uvečer u kafiću Cug, koje su vrlo brzo postale popularne i postigle gotovo kultni status.

„Zašto me, dovraga, ne ostaviš na miru“, zapisao je u Natječaju Večernjeg lista za kratku priču Ranko Marinković.

Rijetko se spominje da je bio junak Domovinskog rata i da je sa samo dvadeset godina otišao u rat braniti domovinu.

Živio je u Zagrebu i Virovitici promičući vrijednosti beskompromisna bavljenja književnošću. Otišao je prerano i neočekivano, ostavivši impozantan opus. Zbogom, Robi!